Znaš li ... ?

Pitaš dal' se sjećam one noći i one stare trošne ceste kraj hladne rijeke gdje sam prvi put shvatila da ti je stvarno stalo do mene?!
Sjećam se i one noći kad sam ti došla sa tugom u očima, govoreći kako nisam položila neki ispit, a ti si rekao da ćeš učiti sa mnom i mučiti se koliko treba dok ja ne položim taj glupi ispit.
Tako je i bilo.
Položili smo nas dvoje još dosta ispita i prije a i poslije toga, ali onaj jedan nas koji nismo koštao nas je previše.
DOPUSTILI SMO DRUGIMA DA NAM SUDE I DA PRESUDE NAŠOJ LJUBAVI

Često te u snovima sretnem pa im se prepustim k'o malo dijete kad se prepusti brižnim rukama majke, bezbrižno se smijem dok te tražim skrivenog kao sunce među oblacima
Jer u snovima još te jednom mogu dotaknuti, pomilovati a tu nam ni oni što nas vole i mrze u isto vrijeme ništa ne mogu. Zato se i ne želim probuditi, želim još malo uživati i topiti se opet u tvojim zagrljajima kao nekada

Zar ti nisam rekla da ćemo jednog dana požaliti oboje, što nisi oteo svoju 'princezu' iz opasanog dvorca, iz ruku onih što uništiše naše snove?!
Zašto si im dopustio tako lako da se nasmiju u lice našoj sreći a govorio si da me ljubiš, da živiš za pogled i sjaj u mojim očima.
Toga sjaja više nema, ne dragi, nestao je otprilike onih dana kad nam je sudbina zapečatila kuverte života a ja ostala izvan tvoje

Ljubavi moja, ostao je gorak okus u ustima, gorak okus prošlosti i bespomoćna nada da će neki novi gutljaj iz bočice u kojoj kriješ svoj čarobni napitak pod imenom ljubav, opet preplaviti moje usne kako si ih nekada znao jedino ti preplavljivati beskrajnim cjelovima

Rekao si mi da budem sretna s nekim drugim, jer s tobom, eto ne mogu, ne smijem, ne zbog nas nego zbog drugih nismo smjeli, a trebali smo i mogli smo.
Bojim se ovog svog osjećaja. Bojim se da nikad neću moći biti tako sretna. Bojim se da neću zaboraviti to što smo mogli imati a nismo uspjeli. Bojim se da ću te čitav život tražiti, voljeti i osjećati ovako snažno kao sada.
Eh da smo samo znali tada kao što sad znamo. Trebala je ovo ovdje biti stvarnost a ne samo san, san koji više nemam kome ispričati. Kako me samo zaboli pomisao na trenutke kad si pričao kako ćeš me čekati pred oltarom, kako želiš da ti ja rodim jednu malu curicu koja će imati moju kosu i oči, a tvoju bradu i čelo

No, sad je kasno ljubavi. Prekasno smo shvatili da se zbog ponosa ne isplati izgubiti ljubav života i da nikad nije kasno reći «volim te»
Sad više nemamo prava na sreću, a njih dvoje nikada ne smiju saznati da se mi srećemo u snovima. Jer bi onda i oni patili kao što patimo nas dvoje.
Nemoj ponavljati svoje greške iz prošlosti
Ne daj nikome da uništi nečije snove, kao što su neki zli ljudi uništili naše.
Ona zaslužuje da te ima cijeloga. Ona koja nosi tvoje dijete pod svojim srcem
A ja te nosim u svom srcu i nosit ću te.
Zauvijek.

/dedicated to one strong, but sad, love/